Osnovna škola Rugvica

Dana 21. i 22. studenoga 2019. osmaši naše škole boravili su u Gradu heroju Domovinskog rata na terenskoj nastavi iz povijesti koju, za sve osmaše u Republici Hrvatskoj, organizira Javna - ustanova "Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar".

21. studenog u rano jutro krenuli smo prema Vukovaru u pratnji naših učitelja: S. Gavran, M. Mišković, D. Kovačić, S. Šimić i ravnatelj R. Munđer.

Po planu puta stigli smo u Vukovar, barokni grad poznat, nažalost, po strašnim razaranjima tijekom Domovinskog rata, tromjesečne opsade, progonstvu, logorima i zločinima nad civilima. Iz Vukovara smo otišli puni suosjećanja o Domovinskom ratu i ponijeli poruku mira, nenasilja i tolerancije.

Veći dio grada je obnovljen, ali na mjestima stradanja ostaju spomenici koji će nas uvijek podsjećati na zlo koje se ne smije zaboraviti niti ponoviti.

Zahvaljujemo lijepoj organizaciji i smatram da ova ideja o posjetu Vukovaru je potrebna za nas mlade i treba i dalje održavati ovakve posjete.

Žrtva za Vukovar nije bila uzaludna, branitelji su ugradili sebe u oslobođenje Lijepe Naše, a grad je postao simbolom otpora i nesalomljivog duha.

Bili smo smješteni u Hostelu "Dubrovnik" i u okviru programa obišli memorijalna mjesta: Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinskoj cesti, Mjesto sjećanja - Vukovarska bolnica 1991., Kukuruzni put - Put spasa, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, Masovna grobnica Ovčara, vodotoranj, Gradski muzej Vukovar, crkva sv. Filipa i Jakova... mjesta koja izazivaju suosjećanje, gorčinu i odsutnost svake humanosti.

Predavanja o Domovinskom ratu, koja smo slušali veoma iscrpno i korektno, prenosili su i poruku mira i suosjećanja, posebno na kraju programa u Školi mira i kvizu.

Ostaje sjećanje na Grad heroj, naše predavače, vojnike, prijateljstva s učenicima iz drugih škola s kojima smo dijelili smještaj u hotelu, a najviše suosjećanje za naš Grad.

"Vrijeme ne zna za zaborav samo ga ušuška u svoj zagrljaj pa ga budi, pa ga vrati... Vrijeme ne zaboravlja suze, tugu i odlaske. Pamti drage ljude.

A tamo visoko gdje pogled obećava beskraj vidi se svjetlost i tisuće svijeća i čuje se šapat ... hvala!"

Petra Grubeša, 8.a